„Đavolji raj“ – grad u kojem je ljeti jedva 10 stepeni, a prosječan životni vijek samo 35 godina

Visoko u peruanskim Andama, na zapanjujućoj nadmorskoj visini od preko 5.100 metara, smjestila se La Rinconada – najviši stalno naseljeni grad na svijetu.

Život blizu neba, ali daleko od raja

Dok ideja o životu „blizu raja“ zvuči idilično, stvarnost ovog mjesta je surova i nemilosrdna.

Riječ je o gradu paradoksa, rođenom iz vječne ljudske potrage za zlatom – mjestu gdje se snovi o bogatstvu sudaraju s jednim od najnepristupačnijih okruženja na planeti.

Grad pod glečerom i nad provalijom

La Rinconada se nalazi u podnožju glečera Auchita, poznatog i kao Uspavana ljepotica, na padinama planine Ananea. Klimatski uvjeti su ekstremni – alpska tundra ne dozvoljava rast drveća, a prosječna godišnja temperatura iznosi svega 1,3 stepena Celzijusa.

Ljeta su vlažna i hladna, rijetko kada temperatura pređe 10 stepeni, dok zime znaju biti nemilosrdne, sa noćima u kojima temperatura pada i ispod –20°C.

Gušenje na krovu svijeta

Najveći problem nije hladnoća – nego zrak. Zbog ekstremne visine, koncentracija kisika je upola manja nego na morskoj razini. Posjetiteljima treba i do mjesec dana da se aklimatiziraju, a ni dugogodišnji stanovnici nisu pošteđeni posljedica – većina pati od kronične planinske bolesti (hipoksije).

Simptomi su glavobolja, umor, otežano disanje i mentalna zbunjenost. Krv se zgušnjava, a prosječan životni vijek iznosi tek 30 do 35 godina, što je dvostruko kraće od prosjeka u Peruu.

Grad rođen iz pohlepe

Zašto bi iko živio na takvom mjestu? Odgovor je jednostavan: zlato.

La Rinconada je rudarski grad čiji je opstanak u potpunosti vezan za rudnik zlata. Kada je početkom 21. stoljeća cijena zlata naglo skočila, broj stanovnika je eksplodirao – od službenih 12.000 do navodnih 70.000 ljudi.

Većina rudara radi po eksploatatorskom sistemu "cachoreo" – 30 dana besplatno rade za kompaniju, a 31. dan smiju uzeti onoliko rude koliko mogu iznijeti. Hoće li u njoj biti zlata – stvar je čiste sreće.

Ženama, poznatim kao "palakeras", nije dozvoljen ulazak u rudnike – one pretražuju otpatke iznad zemlje, tražeći komadiće metala koje su muškarci propustili.

Grad bez zakona i reda

Unatoč bogatstvu u zemlji, grad tone u siromaštvu i haosu.

Izgrađen bez ikakvog plana, La Rinconada nema vodovod ni kanalizaciju, smeće se ne odvozi već se gomila ili spaljuje, šireći bolesti. Struja je stigla tek 2000-ih i još uvijek je nestabilna.

Zagađenje je zastrašujuće – živa koja se koristi za obradu zlata zagadila je tlo i vodu. Kiše su postale kisele, a rijeke koje se ulijevaju u jezero Titikaka nose teške metale koji uništavaju poljoprivredu u nižim predjelima.

Mnogi rudari umiru od silikoze – plućne bolesti izazvane udisanjem prašine.

Zbog nasilja, prostitucije i bezakonja, grad je dobio nadimak „Đavolji raj“ i smatra se jednim od najopasnijih mjesta u Peruu, navodi National Geographic.

Tragovi života u paklu

Ipak, usred haosa, La Rinconada nije potpuno beživotna. Postoje škole, crkve, barovi i restorani. Grad je čak postao destinacija za ekstremne turiste i ljubitelje visokogorja.

Država je pokušala uspostaviti red nadzornim kamerama kako bi obuzdala kriminal.

La Rinconada ostaje grad brutalnih kontrasta – simbol ljudske izdržljivosti, ali i mračno upozorenje o cijeni koju planeta i ljudi plaćaju zbog pohlepe.